islam-vjera "sredine"

Ime "Zapad" itekako odgovara stvarnom stanju stvari, jer kada covjek jednom "zapadne" u zapadnjacki sistem života i kada ga dunjaluk obuzme, veoma teško iz njega izlazi

Ono što vjernici znaju, i u što su ubijedeni, jer ih o tome obavještava Uzvišeni Allah, dž.š., jeste to da su oni samo neka od stvorenja Uzvišenog Stvoritelja svega, i da ih je Gospodar njihov odlikovao nad ostalim stvorenjima time što im je darovao razum i što im je potcinio sve što je stvoreno." On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio…" (Prijevod znacenja - El-Bekara, 29.) Medutim, blagodati kojima je covjek obdaren za sobom neophodno povlace i dužnosti, i ta zavisna veza i u obicnim, dunjaluckim stvarima, nije nepoznata. Te dužnosti se ogledaju kroz emanet kojeg je covjek prihvatio, a taj emanet je, ustvari, uredenje Zemlje po Allahovim, dž.š., propisima, uspostavljanje Njegovih zakona i upravljanje po njima. "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo covjek - a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen." (Prijevod znacenja - El-Ahzab, 72.) Taj emanet se ogleda, kao što smo vec rekli, prvenstveno u uspostavljnju principa Islama, kao jedine ispravne i covjeku prirodne vjere. A opet, prvi i osnovni princip Islama je potpuna predanost Uzvišenom Gospodaru i ispoljavanje "uluhijjeta" - ibadeta jedino Njemu.Time ce covjek biti potpomognut Allahovom, dž.š., pomoci u zadatku kojeg treba da izvrši. Sve navedeno se jasno vidi iz kur'anskih rijeci: "Allah ce sigurno pomoci one koji vjeru Njegovu pomažu; ta Allah je zaista mocan i silan, one koji ce, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i milostinju udjeljivati i koji ce tražiti da se cine dobra djela, a odvracati od nevaljalih - a Allahu se na kraju sve vraca." (Prijevod znacenja - El-Hadždž, 40.-41.)

Konstatovali smo na pocetku da su iskreni, pravi vjernici svjesni da su oni obicna stvorenja koja ce uspjeti približiti se svome Gospodaru jedino bogobojaznošcu i izvršavanjem Njegovih naredbi. Allah, dž.š., nas u Kur'anu obavještava o ispravnosti tog stava, kao i o neutemeljenosti židovskog i kršcanskog vjerovanja, vjerovanja da su oni "nešto iznad", nešto više od obicnih stvorenja. Uzvišeni veli: "I jevreji i kršcani kažu: 'Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi. ’Reci: 'Pa zašto vas onda On kažnjava zbog grijeha vaših?” A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara…" (Prijevod znacenja - El-Ma'ide, 16.) Dakle, vi ste ljudi, ljudska stvorenja i nemate nikakvu prednost nad ostalima, te se tako i ponašajte.

Veoma je važno da covjek shvati i prizna da je stvoren, i da postoji Svemoguci Stvoritelj Koji je ucinio da on postane iz nicega. Neki cak smatraju da osnovni problem ateizma i nijekanja proživljenja leži upravo u nijekanju prvog stvaranja, jer ukoliko covjek prizna da ga je Uzvišeni Allah, dž.š., stvorio, neophodno je da prihvati i cinjenicu da je Allah, dž.š., u stanju da ga ponovo proživi. To se vidi i iz sljedecih ajeta: "Kako covjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik?I Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: 'Ko ce oživjeti kosti, kada budu truhle? 'Reci: 'Oživjece ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio'." (Prijevod znacenja -Ja sin, 77.-79.) Takvo, dakle, treba da bude covjekovo shvatanje stvaranja, postojanja, zadatka na Zemlji i proživljenja. To su principi koje proklamuje Islam, kao vjera koja je prirodna covjeku, i koja zadovoljava obje komponente koje cine covjeka - i dušu i tijelo. Prema tome, možemo konstatovati da je Islam vjera "sredine", koja ne traži od covjeka da zapostavi ni jednu od dvije navedene komponente, a kamoli da teži ekstremizmu u bilo kom pogledu.To i jeste ono što je najbolje, što je prirodno i što uspostavlja neophodnu ravnotežu.A da je Islam vjera prirodna covjeku, vidi se iz rijeci Poslanika, s.a.v.s.: "Svako se dijete rada u prirodnoj vjeri…" (Buharija i Muslim)

Vraticemo se malo na tezu: Islam je vjera sredine. Naime, ova teza je uzeta iz kur'anskog ajeta, koji glasi: "I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu, najbolji ummet ('ummeten wasatan'), da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok…" (Prijevod znacenja - El-Bekare, 143.) 'Wasat' na arapskom jeziku znaci sredina, središte ili centar. Kako onda shvatiti ispravnost prijevoda: "pravedna zajednica", ili "najbolji ummet" ?Ili, kako shvatiti tumacenje Ibn Kesira, rahimehullah, koji kaže: "Pod rijecju 'wasat' se misli: najbolji i najplemenitiji… …a to je stoga što je Allah, dž.š., specificno za ovaj Ummet propisao najbolje propise i najjasniji pravac kojim ce ici…"? (Vidi: "Tefsirul-Kur'anil-'Azim",1/181) Odgovor je vrlo jednostavan: upravo ta sredina koju zagovara Islam je ono što je najbolje, najplemenitije i najpravednije.

Interesantno je da Islam zabranjuje pretjerivanje cak i u ibadetu. Poznat je slucaj kada je do Poslanika, s.a.v.s., došla vijest o trojici ljudi od kojih je jedan rekao da se nece ženiti, drugi da nece spavati (cijelu noc ce provoditi u ibadetu), a treci da ce neprestano postiti, pa je rekao Poslanik, s.a.v.s.: "Šta je ljudima pa govore tako i tako, ja i postim i iftarim (ne postim), i klanjam navecer i spavam, i ženim se, pa kome je mrzak moj sunnet i ko ga ne slijedi, nije od mene." (Buharija i Muslim) U drugom hadisu stoji da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Niko nece pokušati da se nadmece sa vjerom, a da ga ona ne savlada." (Buharija, Nesai i Ahmed) Prema tome, priroda covjeka je takva da, ukoliko on pokuša da se, mimo nje, u potpunosti preda svakodnevnom ibadetu i zapostavi ostale svoje potrebe kao covjeka, to ce rezultirati ili time da nakon izvjesnog vremena osjeti neku vrstu prezasicenosti, pa krene putem potpuno suprotnim od toga, ili da jednostavno poklekne i osjeti se nemocnim da nastavi sa tom praksom. Sjetimo se samo primjera Abdullaha b. Amra, r.a., koji se obavezao da ce svakih sedam dana prouciti Kur'an, a tražio je od Poslanika da mu dozvoli da uci i u kracem roku, pa mu nije dozvolio. Kada je ostario i oslabio, rekao je: "Da sam bogdo prihvatio olakšicu Poslanika, s.a.v.s. (Naime, Poslanik, s.a.v.s., mu je bio rekao i preporucio da prouci Kur'an jedanput mjesecno, na što je on tražio od Poslanika, s.a.v.s., da mu dozvoli da uci u kracem vremenskom periodu, te mu je na kraju dozvolio da prouci Kur'an svakih sedam dana)." (Buharija, Ebu Davud i Ahmed) Ucenje mu je tada predstavljalo poteškocu, ali nije htio da odustane od onoga što ja radio u vrijeme dok je Poslanik, s.a.v.s., bio živ.

S obzirom na to da je Islam vjera prirodna covjeku, ona mu dozvoljava i da ispolji tu svoju prirodu, ukoliko to nece izaci iz okvira Islama. Tu prirodu ispoljava i Božiji Poslanik, s.a.v.s., kada place nakon smrti jednog od njegovih unuka. Nakon pitanja jednog od ashaba, S'ada b. Ubade, r.a.: "Šta je to, o Allahov Poslanice?", Resulullah s.a.v.s. odgovara:"To je milost (rahmet) koju je Allah usadio u srca robova Svojih, a Allah ce se smilovati milostivima." (Buharija i Muslim) U drugoj predaji stoji: "Allah ne kažnjava zbog suznih ociju niti zbog žalosti srca (tuge), nego kažnjava zbog ovoga - pa je pokazao na jezik -, ili se smiluje (i oprosti)." (Buharija i Muslim) Dakle, u tim momentima je veoma bitno voditi racuna o tome da covjek ne padne u neku od zabrana, ne govori nešto što ce rasrditi Gospodara, ili pak ne ucini nešto što je okarakterisano od strane Islama kao "djela koja vuku korijene iz predislamskog - džahilijetskog doba", a koje je Islam odbacio i najstrožije zabranio. U skladu s tim su i rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:"Ko se (u žalosti) udara po licu, trga odjecu i spominje džahilijjetske kletve - taj nije od nas!" (Buharija, Muslim i Ahmed)

Nakon što smo ustanovili da je Islam "vjera sredine" i jedina koja u potpunosti zadovoljava covjekovu prirodu, ostaje nam još da skrenemo pažnju na to da židovi i kršcani neprestano pozivaju u "spas" za covjeka, a kojeg nude njihove vjere. Naš odgovor može biti jedino to da, ukoliko zaista teže za spasom, prihvate islam."Oni govore: 'Budite jevreji, odnosno kršcani, i bicete na pravom putu'!Ti reci:'Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao;on nije nikoga Allahu ravnim smatrao'." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 135.)

Postavlja se pitanje: Ako je to tako, zbog cega Evropa, odnosno svijet, uporno pokušavaju muslimanima i njihovoj vjeri prilijepiti etiketu ekstremizma?Svjesni smo da ni Bosna, tj. bošnjacki korpus u njoj nije imun na te pokušaje. Razlog je vrlo jednostavan: treba ocrniti Islam, umanjiti njegovu uzvišenost i ponuditi alternativu, koja se naravno ogleda u kršcanstvu, kao dominantnoj religiji na Zapadu.U stvari, ono što se nudi je cisti materijalizam, i stoga, ime "Zapad" itekako odgovara stvarnom stanju stvari, jer kada covjek jednom "zapadne" u zapadnjacki sistem života i kada ga dunjaluk obuzme, veoma teško iz njega izlazi. Da je Islam cist od svakog vida ekstremizma, neosporno pokazuje i cinjenica da za vrijeme osmanske vladavine niti jedna crkva nije porušena, iako je to bilo vrlo lahko ostvarljivo, dok za razliku od Turaka koji su ovim prostorima vladali više od 400 godina, u cetiri godine cetnicke agresije sve džamije do kojih je uspjela doci cetnicka armada u potpunosti su, ili djelimicno, uništene i devastirane. I ne samo to, nego se i dan-danas ne dozvoljava ni pokretanje dijaloga o obnovi jedne Aladža džamije, Ferhadije ili nekih drugih vjerskih objekata, a kamoli da se nešto konkretno poduzima…O kakvom i o cijem ekstremizmu je potrebno govoriti?!

Medutim, Allahovi zakoni koji vladaju na Zemlji takvi su da se nesreca uvijek vraca na onoga koji je njen stvarni izvor i uzrok, isto kao što Allahova kazna nevjernike koji se ohole, stiže preko onoga preko cega se najmanje nadaju. Razmotrimo sljedece primjere: Faraon je, nakon što su mu došli jasni ajeti Uzvišenog Gospodara, nakon što mu je došao Poslanik, a.s., sa mu'džizama, reagovao na nacin o kojem kazuje Kur'an:"I faraon obznani narodu svome: 'O narode moj', -rece on-, 'zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, - shvacate li? I zar nisam ja bolji od ovoga bijednika koji jedva umije da govori'?" (Prijevod znacenja - Ez-Zuhruf, 51.-52.) Dakle, faraon se toliko uzoholio, ponaša se kao da je on gospodar rijeka i da su one njegovo carstvo, pod njegovom kontrolom i upravom. Cime ga Allah dž.š. kažnjava? "A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo, i ucinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim." (Prijevod znacenja - Ez-Zuhruf, 55.-56.) Zakljucujemo da ga kazna stiže preko vode, iste te vode za koju je tvrdio da je njen gospodar!!!

Drugi primjer je primjer 'Ada, naroda kojem je poslan Hud a.s.. O tom narodu Allah, dž.š., veli: "'Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio…" (Prijevod znacenja - Fussilet, 15.) Ta njihova oholost je išla do te granice da su postavljali pitanje: "Ko je od nas jaci?" (Prijevod znacenja - Fussilet, 15.) Kao odgovor na to pitanje, Allah, dž.š., na njih šalje vjetar, i njime ih uništava. "I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju, - patnja na onom svijetu bice, zaista, još sramnija, - i niko im nece u pomoc priteci." (Prijevod znacenja - Fussilet, 16.) Dakle, zagovarali su neku snagu, a uništeni su "obicnim" vjetrom… Zar u ovome nije pouka za one koji hoce pouku da prime?

Poput slucajeva u ova dva primjera, Evropi se kao bumerang vraca ono što su drugima bespravno pripisivali, a što su najmanje ocekivali u svojim redovima, u "demokratskom, civilizovanom, naprednom, itd." - svijetu.Govorimo, naravno, o njihovom pripisivanju ekstremizma drugima, i tome da je baš taj ekstremizam uzdrmao Evropu pocetkom februara ove godine. Naime, ulazak Slobodarske partije na celu sa Joergom Haiderom, koji ima burnu prošlost, i cije rasisticke izjave i stavovi o useljenicima u Austriji izazivaju ogorcenje evropske i svjetske javnosti, rezultirao je najavama bojkota Austrije od strane ostalih clanica Evropske unije, povlacenjem nekih ambasadora iz Beca, demonstracijama. Oni koji misle da je ovo prvi ovakav slucaj unutar "civilizovane" Evrope, varaju se. Možda jeste najocitiji do sada, ali slicne probleme odavno imaju i Francuska, donekle Njemacka i još neke zemlje. Demokratski normativi (vladavina naroda, odnosno, biranje predstavnika koji ce upravljati zemljom od strane naroda) došli su u koliziju sa drugim ubjedenjima i stavovima, i bice veoma interesantno vidjeti na kojem od ta dva principa ce se istrajati… Ali, jedno je, manje-više, sigurno: neka vrsta insceniranja alžirskih dogadaja nakon izbora ce se sigurno zaobici (tj. vec je zaobidena), jer je poznato da kod vecine stvari u svijetu važe dvostruki aršini. Nije teško razluciti kada se koji primjenjuju…